ŽIVOT je POLITIKA

Prema Dnevniku NOVE TV samo 4 pripadnika HDZ-a ima visoku stručnu spremu za razliku od čak 12 SDP-ovaca...Što se mene tiče, u Saboru ili Vladi ili bilo čemu što izravno utječe na sve stanovnike Republike Hrvatske, naš način života,a time eventualno i blagostanje i sreću, nikako ne bi smjeli sjediti svi oni sa završenom samo srednjom školom...a takvih itekako ima... Možemo pričati o potrebnom iskustvu koje dođe s godinama i trudom, no gledajući sebe i svoje vršnjake na drugoj godini fakulteta, pa kaman...jedva da smo naučili brinuti o sebi,a ne da podučavamo i brinemo o cijeloj domovini. Minus dvije godine ovog znanja sada.
Odlučila sam malo potražiti po netu nešto o školovanju i imovinskim karticama čelnih nam ljudi drage države.

Ime: STJEPAN
Prezime: MESIĆ
Zvanje: dipl. iur.
Plaća: 20.541,77 KN
Prebivalište: ZAGREB
Bračni status: OŽENJEN
Broj djece: 2
Stručna sprema: VSS

Ime: JADRANKA
Prezime: KOSOR
Zvanje: dipl. iur.
Plaća: 16.097,91 KN
Stranačka pripadnost: HDZ
Prebivalište: ZAGREB
Broj djece: 1
Stručna sprema: VSS

Ime: IVO
Prezime: SANADER
Zvanje: DR. SC.
Stranačka pripadnost: HDZ
Prebivalište: ZAGREB
Bračni status: OŽENJEN
Broj djece: 2
Boravište: ZAGREB
Stručna sprema: VSS -DR.SC

Ime: MILANKA
Prezime: OPAČIĆ
Zvanje: dipl. politolog
Plaća: 14.654,00 KN
Stranačka pripadnost: SDP
Prebivalište: ZAGREB
Bračni status: NEUDANA
Broj djece: 1
Stručna sprema: VSS

Ime: MILAN
Prezime: BANDIĆ
Zvanje: dipl. politolog
Plaća: 14.680,53 KN
Stranačka pripadnost: SDP
Prebivalište: ZAGREB
Bračni status: OŽENJEN
Broj djece: 1
Boravište: ZAGREB
Stručna sprema: VSS

Ime: ĐURĐA
Prezime: ADLEŠIĆ
Zvanje: NASTAVNICA
Plaća: 16.250,91 KN
Stranačka pripadnost: HSLS
Prebivalište: BJELOVAR
Bračni status: UDANA
Broj djece: 1
Stručna sprema: VŠS

Ime: VESNA
Prezime: PUSIĆ
Zvanje: redoviti profesor
Plaća: 18.200,00 KN
Stranačka pripadnost: HNS
Prebivalište: ZAGREB
Bračni status: UDANA
Broj djece: 1
Boravište: ZAGREB
Stručna sprema: dr. sc.

Ime: JOSIP
Prezime: FRIŠČIĆ
Zvanje: EKONOMIST
Plaća: 14.952,00 KN
Stranačka pripadnost: HSS
Prebivalište: KOPRIVNIČKI IVANEC
Bračni status: OŽENJEN
Broj djece: 1
Boravište: KOPRIVNIČKI IVANEC
Stručna sprema: VSS

Ovo je samo malen dio, sve ostalo nalazi se na www.sukobinteresa.hra.
Inače, navedeno je da su to najnoviji podaci te su prikazani datumi posljednjih promjena, iako sam neki dan u Podravskom listu pročitala da svi navedeni imaju 19 ili 20 tisućica kuna. No, sve je to ispeci pa reci....

Nedavni navodi HDZ-a s SDSS-om kako vraćaju u školski obrazovni sustav ćirilicu i srpske pisce, sasvim dovoljno je uzburkao hrvatsku javnost. Na što je potaknula takva idejav još se ne zna, no već jučer ju je potpredsjednik SDSS-a Milodrag Pupovac demantirao i kazao kako se nešto takvo neće desiti u skoroj budućnosti. Sad zagriženim hrvatoljupcima može laknuti, neće još puštati svoju djecu u školu gdje će ih učiti tom grešnom jeziku.

Inače, ako ćemo već pričati o gorućem primitivizmu nas Hrvata, kakvu smo si to Vladu izabrali..? S jedne strane, predsjednik Sabora Luka Bebić - studirao u Sarajevu, pristaša Komunističke partije Jugoslavije, s druge strane Andrija Hebrang rođen u Beogradu, a sve sami rođeni Hrvati i pristaše čiste krvi. Osobno, premlada sam da bih imala išta protiv Srba, pogotovo jer me roditelji nisu odgajali na takav način. Poštujem i volim sve ljude odakle god bili uz uvjet da oni isto to osjećaju prema meni. Ostalo, njihov rodni list, putovnica i diploma me ne zanimaju, a uostalom i ne tiču me se.

Ukinut je i Zakon o ravnopravnosti spolova - Čemu? Ustavni sud nevedeni zakon ukinuo je jučer jer ga Hrvatski Sabor nije donio s potrebnom većinom glasova, no Sabor je dobio rok do sredine srpnja za novi saziv i usklađivanje tog zakona s Ustavom. Zašto nemamo većinu glasova od njih 151 ako se radi o temeljnjim ljudskim pravima i slobodama? Očito se radi o nekim višim silama.

Anđele, prijatelju, počivaj u miru...

Online knjiga žalosti na noostalgija.blog.hr

Jao, zbog Jože, Adlešićka MORA u Vladu…pitam se koliko joj loše može biti. Kako Jutarnji list prenosi nečije prijenose takozvane točne, provjerene i nadasve objektivne vijesti, onda mogu i ja prenijeti vama da je HSLS doveden pred gotov čin jer je gospon Friščić preduhitrio gospoju Adlešić bacivši se na predsjedničku funkciju u Saboru. I sad, što je krajnje primitivno i nama laicima nejasno ( Pobogu, pa kako joj je to mogao učiniti? Nakon svega, mislim.), ona će provesti sljedeće 4 duge godine u Vladi…hm…Ideš, Đurđa!!

Tko je koga afirmirao, Milanović Vesnu Pusić ili ona njega, kako i na koji način nije mi totalno jasno, ali svađe se nastavljaju. Možda da se ispišu još jedni izbori o tome trebaju li SDP-u pripasti obje pozicije potpredsjednika u Saboru ili jedno mjesto ipak zaslužuje HNS. Koliko je to pametno, nisam sigurna, iako Milanović ne bi priznao poraz da je rezultat u korist HNS-a 100%.

Već desetak dana čekam da se netko od naših priznatih političara odvaži na lov, divlje svinje i veprovi ih, barem se tako iz njihovih činova, nikako riječi, može iščitati da ih to silno zabavlja i ispunjuje kao ljude. Blago njima. Zbog par tanjura gulaša, svi će ostati bez posla. Ali ne i para, naravno.

A pogledajte razlike u figure Čobankovića i Glavaša…kako politika isrpi i popuni ljude. ok, nije smiješno. Ti naši političari.

Negativna energija ispucana za danas sasvim dovoljno, ispričavam se svim nevedenima na zločestim riječima. Ali, barem ih nisam proglasila najgore odjevenima u prošloj izbornoj godini…

I za kraj,znate li da ako nosite krunicu oko vrata, napijete se na šanku tako da vam glava dva sata bude ležala na krunici, na čelu vam ostane otisak križa koji izgleda kao stigma??! Kaže čitatelj u Jutarnjem, ja to nisam znala, ali ajmo probati…

Dok je Sanader kao pobjednik izbora (napokon) i mandatar za sastav nove vlade počeo pregovore s nacionalnim manjinama, predsjednik Mesić se sastaje s francuskim kolegom Sarkozyjem i Kouchnerom, a nova ukrajinska predsjednica Vlade postala Julija Timošenko, čini mi se da građani drage nam republike ovih dana ne razmišljaju previše o politici. Izbori su prošli, snijeg pao i skoro pa ostao, a trgovine su još pune pa ih treba isprazniti…barem za par stotina kuna iz svog džepa.
U ovom ću se postu udaljit samo malo od politike i osvrnut se na komercijalizaciju blagdana. I taman kad sam pomislila da ove godine neću kupovati ništa osim par sitnica, natjera me strašna ljubav prema mr.f da na -5 celzijevih hodam po bljuzgavom Zagrebu, presjedam iz tramvaja u bus, iz busa pješke, pa malo vlakom, pa busom itd. ne bi li pronašla poklon koji sam si zacrtala u glavi, a čini se da postoji samo u jednoj trgovini u cijelom gradu. Mislim si- ma ajde, sve za jedan osmijeh. Ni novac ni moje smrznute noge nisu bitne, ni pogledi živčanih prolaznika ni gužve u trgovačkim centrima. Od trga do Jankomira, od Jankomira do Žitnjaka. I nema ga. Btw mene je teško nagovorit da po ovoj hladnoći dodjem do pivnice tako da mi je današnje prijepodne bilo izuzetno naporno (jedna od onih rijetkih koje polude nakon sat vremena shopinga).
Vratila sam se tužna I razočarana jer od milijun stvari, poprilično dignutih cijena, nisam uspjela naći ni nešto slično. Eh, sjetih se Božićnog sajma u susjedstvu pa odlučih i tamo provjerit. Dala sam im deset kuna za upad, a mislim da bi bilo poštenije da su oni meni platili kavicu. Jedan šugavi paviljon sa štandovima čija se ponuda nije promijenila već deset godina ( nikako da mi postane jasno što tepisi I donje rublje imaju s Božićem ) te lunapark u kojem većina klinaca vrišti od užasa viđenog, a ne uzbuđenja što su vidjeli za dodatnih deset kuna tkz. kuću smijeha.
Da, smiješna je sva ta strka i zbrka oko poklona, prejedanja i suvišnog pića za blagdane. Nakon 1.1. svi će biti u minusu i gledati emisije kako skinuti dobivene kilograme od pojedenih par lonaca sarme i tacni kolača.
Možda ovo sve nije najgore što nam se može dogoditi. Ja neću sada pričati koja je poanta Božića I što nam bontoni propisuju. Svi smo isti koliko god glumili nevinost i grozili se nad današnjim božićnim običajima. Pozdrav, odoh dalje u potragu…

Poskupjeli mlijeko i mliječni proizvodi. Dukat 6-9%, Meggle 15%, Vindija 85. Naravno da iznosi još nisu fiksni, to u ovom trenutku i nije toliko bitno, no sama riječ poskupljenje svakog puta ponovno šokira iako nam uredno "najave" povećanje cijena. Ovo poskupljenje Ministarstvo poljoprivrede obrazlaže povećanjem cijena osnovne sirovine ( sve je teže održavati krave ), repromaterijala i energije.
Hm...što reći? Pošto još uvijek ne izdvajam vlastiti novac koji bi sama zarađivala osim ponekad dok odradim koji poslić putem sc-a i tek tada shvatim što znači zarađivati svoj kruh ( još čekam isplatu od mjeseca kolovoza ), teško je ne osvrnuti se na naprosto nestajanje kuna iz novčanika naših roditelja. Litra mlijeka 8 kuna. Bijeli kruh do 10 kuna ( daleko od kilograma ), a ne daj Bože da se zdravo hranite pa papate neki sa žitaricama ili Mavrovićev kruh ( posebno zdrav ). Uzet će vam i do 20 kuna za par dekagrama kruha.
Prisjećajući se pojma elastičnosti koji nam je prof. B. objasnio upravo preko primjera o poskupljenju kruha, shvatih da ni ova teorija nije neoporeciva. Kaže da bez obzira na poskupljenje, ljudi će i dalje morati kupovati kruh i osnovne potrepštine nužne za život. Ipak, ako se ovo povećanje cijena nastavi, a velik dio ljudi nastavi raditi za m jesečnu plaću od 2 000 kuna ( iako je prosječna netto plaća u Hrvata oko 4 500 kuna ), teško da se neće vraćati stari rituali domaćeg kruha, barem kod poljoprivrednika koji imaju vlastitu pšenicu. A i moram priznati da je bakin kruh najukusniji.
S druge strane, ja ću nabaviti malu kravu u stan na Kajzericu. Balkon je u prizemlju, moguće zatvaranje pvc stolarijom u zimski vrt, oko 4 m kvadratna raspoloživog prostora, pogled kao iz bajke , a ni travnata površina s posebno uzgojenom finom travom nije daleko. Stoga molim sve zainteresirane mlađe krave da se jave na fanyta@net.hr. Sve molbe ću uzeti u obzir. Ionako sam razmišljala o nabavci nekog kućnog ljubimca...

U nedostatku inspiracije bez političkih promidžbenih blokova, evo male priče, pomalo autobiografske, pomalo izmišljene od mog nabrijanog mozga na ne tako pametne i kakti normalne pojave...


...Kad bih je ubila, svi bismo napokon bili sretni. Tako sam mislila, ali nije se desilo.Osim u mojim snovima gdje se sve savršeno odvijalo. Jer ja nisam bila ja, a on nije bio on. Rekli bi moji roditelji prije par mjeseci, savršena-pametna, lijepa, odgovorna, uspješna studentica i sretno zaljubljena kći. Istina. Moj vanjski izgled nije ni smio odavati nešto više. Poput ostalih milijun pčelica radilica u našem izmoždenom društvu – hodamo kao pijuni ne obazirući se na druge, već ih s užitkom gazeći. Ja pogotovo – živeći sama u raskošnom stanu malog zagrebačkog kvarta smišljala sam kako ću prestići sve drame ovog svijeta i pretočiti ih u tankom profinjenom mlazu u horor. Drame su ionako za dosadne plačljive kućanice. Nisam sanjala niti duhove, vampire,izvanzemaljce niti ptice ubojice. Zašto komplicirati kada sam bila sposobna sve sama riješiti. Ili ipak nisam? Samo je trebalo krenuti. Još sam se jednom pogledala u starinsko zrcalo pokojne bake i vidjela mršavu figuru željnu osvete. Tanki elegantni prsti probirali su po izglancanom alatu. Malo kirurškog pribora nikom ne škodi, nisam mogla znati kojom će mi brzinom misli pulsirati i zapovijediti što da joj sve učinim. Hoću li početi od rista probijajući se sve do ljepuškaste glavice i mučiti je satima ili utažiti svoju ljubomoru u trenutku…?

Zvono. Iritantno. Naravno, dolazi on…Da, upravo on. Sav savršen, nasmiješen i željan mene. A njegove oči, zrcala duše, bole kada ih pogledam. Znam da mi laže. To ne može biti java. No, ona je uvijek tu negdje. A ja sam ukras. Poput šlaga na čokoladnoj torti. Mene će prvu skinuti i pojesti, a uz nju će uživati. Dosta je, sa sladunjavošću nikad nisam bila na ti. Neka čeka kao što sam ja prošle mjesece dok sam satima plakala i kovala plan. Zamorci su dobro poslužili u pokusima, podatni i vitki, baš poput nje…

Zvono. Ne opet. U zamračenoj sobi teškom mukom podižem ruke, sve nekako ljepljive. Čudan miris kruži sobom, a u mraku nazirem nekoliko kutija. Pogledam na sat i shvatim da sam zaspala na ispit, još sva onako snena i zbunjena što li sam to uopće usnula, kašnjenje me nije previše zabrinulo. Crvena tekućina na prstima itekako jest. Pokušavajući se sjetiti jesu li kutije donijeli roditelji, otvorim jedan kartonski vrh. Zurila sam prestravljena u nečije stopalo, još nekako svježe odsječeno. S telefonom u ruci, nisam znala koga da prvog zovem, a još manje kako da bilo što iz ove sobe objasnim dok me netko nije zagrlio u struku. On? Nasmijan mi je čestitao na dobro obavljenom poslu i predložio žablje krakove za ručak. Kao i do tada, poslušno sam se uredila skupivši svoju dugu kosu u visoku punđu čemu su me naučile batine njega, valjda mog voljenog. Suvišna pitanja ne smijem postavljati, ali kako kada mi ništa nije jasno…a glavobolja je tutnjila i dalje te pozivala na san.

“Dušo, jesi li spremna za večeras? Znaš i sama da ćeš završiti u kutijama kao i ona ako joj nisi poslala obavijest?” – upitao me. Tko je ona, koja obavijest, a tko sam uopće ja. Zar postojim ili sve ovo postoji samo u mojoj mašti…

Prolazim danas pokraj glavnog kolodvora žureći na fax kad ono već prije 8 sati ujutro kaos. Ne mislim na brdo ljudi, promet i tome slično što nas svaki dan dočekuje, već na bezbroj promidženog materijala SDP-a koji me uveseljavaju sa svojim štandom i par tona još nepodijeljenog izuzetno manjkavog lista. Zatim neizostavni dr.Ivo Sanader i neki klinac koji je vikao jutros: “Ajmo, ljudi, još malo za Ivu Sanadera…” dijeleći promotivne gluposti omotan Dinamovim šalom. A da ne spominjem Slavena Leticu u zgodnom busu i s dva nabrijana DJ-a. Ovo je samo dio cirkusa koji tćetrajati još samo sutra pa napokon tišina.
Svi se mi nadamo ( u srcu ? ) nekim boljim vremenima, većim plaćama, manjoj inflaciji i ne želeći Vas rastužiti kako ćemo ostati na istom bez obzira tko će pobijediti, svjesni smo da će Sanader, Milanović, Đapić i ostali dio ekipe sami birati ministre, premijere ne obazirući se na naša mišljenja. Uostalom, zašto I bi kad će popit finu buteljicu vina i malo pročvavrljat tko će nas krasti sljedeće 4 godine.

U nastavku sam Vam predočila jedan krasan teorem nemogućnosti K. Arrowa kako bi i preko teorije dokazala da većinsko glasovanje jednostavno ne funkcionira. Praksa govori identično.


Proračun za n-tu godinu
Stranka 100 mil 110 mil 120 mil

HDZ 1 2 3
SDP 2 3 1
HSU 3 1 2


Svaka stranka postavlja različite proračune za n-tu godinu prema svojim mišljenjima i preferencijama, ajmo to tako reći.. Kada se glasuje koja će to cifra na kraju biti…dolazi do zanimljivih rezultata. Sve tri opcije mogu pobijediti. Npr. HDZ se zalaže za proračun od 100 milijuna i to je njihov 1.izbor, na 2,mjestu je 110, a na 3. mjestu je 120 milijuna (bolje reći milijarda…..)U glasanju između 100 i 110 milijuna pobjeđuje 100 milijuna, između 110 i 120 pobjeđuje 110 milijuna, i zadnje u natjecanju 100 i 120 milijuna pobjeđuje 120. Kao što pas trži za svojim repom tako pravilo većinskog glasanja kruži u nedogled. Glasački paradoks zato se naziva još i cikličkim glasanjem jer se glasanje vrti u beskonačnom krugu.
Mnogi su se teoretičari trudili pronaći način da izbjegnu zamku cikličnog glasanja. No profesor Kenneth Arrow, proučavajući ovaj problem, došao je do zaključka da nema takvog većinskog glasanja koje osigurava učinkovitost, poštuje individualne preferencije, te je neovisno o redu glasanja. Štoviše, Arrow je pokazao da se do njega i ne može doći, što je izrazio u svojem dobro poznatom teoremu nemogućnosti. Tako je pomoću teorije javnog izbora pokazano da političke snage imaju snažan utjecaj na gospodarsku politiku. Nesavršene demokracije ne mogu dovesti do učinkovite opskrbe javnim dobrima, pa tako jednako kao i tržišni neuspjesi postoje i državni neuspjesi.

Tri osnovne funkcije novinarske prakse tabloida prema Esserovoj teoriji su:
1. zabaviti i informirati čitatelja - OSTVARENO
2. prodati što više primjeraka – OSTVARENO (sjetimo se samo Strugalice)
3. privući što više oglašivača – itekako OSTVARENO
O procesu tabloidizacije koja je počela 1998. pojavom još jednog polutabloida Jutarnjeg lista, a pojačava se svakim danom i svakom novom novinom, neću puno pričati… Uostalom, svi znamo da u Hrvatskoj nema više ozbiljne novine s krasnim analitičkim tekstovima, ako je uopće i postojala. Sada nas na naslovnicama dočekaju naslovi po par desetaka riječi, ogromne neukusne fotografije i mnoštvo još neukusnijih komentara i nepotrebnih mišljenja kvazi stručnjaka.

No, sjetivši se Strugalice i sličnih igara koje su Večernji list prodavale u više od milijun primjeraka moram spomenuti da tada barem nismo kupovali mačka u vreći. Novine su bile novine, osim nekog priloga poput Ekrana petkom. Znači, pedesetak stranica plus listić za malo postrugati. A danas? Kaos. Novine također od pedeset i nešto sitno stranica i još svaki dan dodatnih stotinjak stranica za bacit u smeće ili eventualno za ispolirat prozore!
Danas u Večernjaku :
1. Ekran – 30 stranica šarenila počevši od reklama za Harry Pottera jer ipak samo 49 kuna!! Do beskorisnog prijateljstva Hloverke i Dijane čuljak….AAAAAhhhhhh
2. TV tjedan – What´s the point? Ionako mijenjaju raspored u zadnji tren. Sjetimo se samo Shpitze.
3. Opel novosti – Hm…noviteti na četiri stranice koje će zasigurno zadovoljiti i najzahtijevnijeg Opeloljupca.
4. Bauhaus – Da bi bilo dobro.

Osim Pottera, možete kupiti i knjigu “Čovjek koji je previše znao” i “sabrana djela I.B.Mažuranić” uz Večernjak, “80 najvećih zavjera svih vremena” uz 24 sata, pa PVC prozore i vrata Troha-Dila, dalje da ne spominjem…Aha, i mlijeko je danas 25% jeftinije u Billi!!

Mladi Zoran Milanović nikako da se makne od 14. izvanrednog kongresa SKJ. Pitam se namjerava on to nas osvojiti blateći Sanadera, a sebe uzdižući iznad Miloševića. Sigurna sam da bi Zoki odgovorio: “Ne znam…,ne znam…”

Jučer u večernjem terminu Nove TV za vrijeme trajanja “Istrage” mogle smo vidjeti zanimljive izvanredne vijesti, i to dvoje u razmaku 55 minuta koje su trajale svaka circa minutu. Kažem, mogle vidjeti jer pretpostavljam da je muški dio populacije ovo vrijeme proveo bodreći Dinamo. Ili Basel, nije presudno u ovom trenutku. Za vrijeme podužih reklama oko 20:45 sati oglasio nam se Saša Kopljar s najavom izvarednih vijesti zakazanih u 21:44 sati rekavši da se dogodila nezapamćena tragedija – peterostruko ubojstvo u Puli!! Strašno da, ali nezapamćeno? Više informacija doznajte u 21.44. Klasika, ne?
I čekam ja da napokon završi rekonstrukcija “Istrage” da čujem i vidim što se to tamo desilo tako nezapamćeno. Bez uvrede, ali u današnje vrijeme samo i slušamo o tome tko je koga upucao, zapalio, podmetnuo bombu, pregazio…crna kronika. Točka.
U 21:44 ponovno Kopljar s vidno proširenom vijesti – tragedija se dogodila u 19:20 minuta! Uskličnik. Iscrpnije izvješće u noćnom terminu. To dočekala nisam. Vi jeste? Blago vama, ja se moram informirati u novinama.

Svako jutro kad pogledam kroz prozor dočeka me luckasti Pankretić s dva puta nagriženom jabukom. Žuto-zeleni HSLS-HSS tim ponosan na tradiciju i spreman za budućnost - zar je Hrvatska toliko poznata po svojim jabukama? Navedeni plakat me podsjeća na reklamu za neku teretanu ili beauty salon - ponosan na svoje tijelo, spreman za odricanja!

S druge strane, Friščić bez lijevog uha i Adlešić s brošom u skladu sa pšeničnom pozadinom te dva odsjaja reflektora na licu nas pozivaju da budemo svoji iako mi baš nije jasno gdje su oni našli to polje iz kojeg izranjaju neboderi..i to ukoso...Kod nas u Podravini takvog nema...

Sarma-frizura HNS-ovke Pusić zajedno sa Čačićem kao da biraju budućnost medicine i pozivaju na neki humanitarni koncert u bijelim košuljama i sakoićima, skoro identičnim.

Što se tiče SDP-a i njihovih plakata, složit ću se u svim pogledima oko 8 pogrešnih točaka sa Zlatanom Gelbom, ekspertom za vizualne komunikacije. Mene ipak Milanovićeva i Jurčićeva fotografija podsjeća na strip Dylana Doga - Milanović, naravno kao glavni akter, a Jurčić sa podignutim palcom u sjeni, baš poput simpatičnog Grouncha. Toliko o simpatijama. Kažu da su tim, to će valjda i dokazati.

Gradovi su preplavljeni plakatima, a svi nas mediji neumorno podsjećaju da je počelo..a i potrajat će.

Na kraju ću pohvaliti HDZ-ov plakat BIRAJ - za/protiv. Ovo je zaista školski primjer jednostavne, ali potpuno jasne priče - tko ne bi bio protiv novih poreza na kuću, stan i zemjište? Npr.
S druge strane, reći ću nešto poput ovog
HDZ-PROTIV kuhane hrane u kampusu na Borongaju!
A što sada?